obala naših unuka

Iako se ponavljam, jubileje treba obilježiti. Snimljeno je preko 300 sati videa obale Jadrana. Tri značajna jubileja u kratkom vremenu snažan su poticaj daljnjem radu na snimanju obale i pomažu nam da prebrodimo ovo recesijsko vrijeme kada je do sredstava doći teže nego samo snimanje koje se provodi na terenu, čekajući povoljne meterološke uvjete. Za ilustraciju o naporu i troškovima koji su potrebni za snimiti jednostavnom računicom da brod troši 3 do 5 litara nafte po satu za samo snimanje smo potrošili oko 1200 litara crnog zlata i vjerojatno još toliko za dolazak na poziciju povoljnu za snimanje. Sirovi materijal je pohranjen na 12 TB diskovlja kod nas i toliko u Hrvatskom hidrografskom institutu. U 5 sezona koliko se snima obala, proveli smo na moru oko 400 dana snimajući ili čakajući povoljnu priliku ili jedreći prema nesnimljenim djelovima obale. O hrani i piću potrošenim za samo snimanje nemam točnu evidenciju, ali misionari mogu pretpostaviti o čemu se radi. Iako smo na snimanju 300-tog sata bili samo Damir Galetović i ja, s nama su bili i ostali 98 misionara. Njihovi pogledi, sjećanja i priče mogu svjedočiti o obali kakvu prenosimo svijetu putem ovih stranica. 

Jubileji su nam potrebni u životu da se prisjetimo urađenog i pogledamo naprijed što nas još očekuje. Ne mogu točno odrediti gdje je bila dvijetisućita milja snimljene obale, ali znam da je negdje između Rta Lašćatne i Zlatnog rata na Braču. Petu sezonu snimamo u raznim varijentama i upravo se prelomilo na Nono Rude 2 ova jubilarna milja. Odvezao sam ga do Pučišća na Braču, pokupio misionara Damira Galetovića kako bi oko podneva bili ispred svjetionika na Rtu Lašćatna. Snimanjem do Bola, negdje pored uvale Hrvatska, odradili smo ovu jubilarnu milju. Kod Zlatnog rata je maestral dobio značajnu snagu da smo Murvicu ostavili za sutradan. Odjedrili smo za dušu do Hvara, okupali se u moru i vratili u Bol na večeru. Jubilej smo skromno proslavili čašim vrhunskog bolskog Plavca u povijesnom podrumu. Iako njeguje tradiciju od 1903. novi sjaj podruma daje ovom Plavcu novi život. Nadam se da ćemo na Kvarneru ovaj vikend proslaviti još značajnije ovaj jubilej.

Brod Nono Rude 2 (Y999) je brod s kojeg je do sada snimljeno najviše obale. Razlog tomu je blagonaklonost vlasnika, Tomislava Furlana koji nam ga često iznajmljuje po povoljnim uvjetima ili mu vršeći transfer na neku regatu usput snimamo. Tako je bilo i ovaj put, kada smo Ivica Štefanac i ja u subotu dojedrili do Ravnika i Budikovca, snimili ih, te se proveli u Stinivi. Stiniva je jedna od ljepših uvala na Jadranu. Često je vidimo na promociji hrvatske obale, pa je red da je posjetimo i okupamo se u bistrini te viške vale. Nakon kupanja Ive je iskoristio ostatak dana za vježbanje jedrenja na 20-tak čvorova sjeverozapadnjaka. Tko zna. Možda se ponovo zaljubi u jedrenje. 

Misionari su one osobe koje su se zatekle na brodu u vrijeme snimanja. Neki aktivno kao kormilari, F2 majstori, tokadori ili samo publika koja ima prilike uživati u krajobrazu obale dok se tamo neki tope na suncu kormilareći, snimajući i/ili slično. Do sada je na svim snimanjima bilo ukupno 99 mojih dragih prijatelja, ukupno 100 misionara. Slučajno ili namješteno stoti misionar je Ivica Štefanec, dragi Ive u čijoj smo konobi često spominjali Obalu i nerijetko se nakon putovanja snimanja sastajali na zadnjoj večeri. Nikada nas Ive nije tjerao iz lokala. I kada se zora nadmetala nad noći, znala je pasti oproštajna. Ive nas je trpio i jednostavno tumačio da je konoba naša, a on je samo čuva za nas. Tako je Ive godinama slušao priče s putovanja, kroz naše priče putovao cijelim Jadranom. Nikada nije otplovio južnije od Kornata u maloj barci. Ovaj put mu se pružila prilika da mi se pridruži na Nono Rude 2 jedrilici koju sam doveo u Split na Višku regatu. Bila je prilika nakratko okružiti Svilan i Hrid Mulo, snimiti i odjedriti uz maestral. A Hrid Mulo uz Rt Pločica predstavlja onu ljudsku granicu između Sjevernog i Južnog Jadrana. Uvijek su moreplovci ove točke smatrali početkom i krajem nekog novog mora. Tako da je znakovito da je Ive koji od prvog dana prati snimanje Obale imao priliku kao jubilarni misionar svjedočiti projektu na njegovoj geografskoj sredini. U to ime smo se počastili finim teranom, te inčunima, srdelama i paplinama koje nam je lokalni ribar pokonio na polasku iz Kraljevice jučer ujutro. Prvo smo ribice frigali, pa marendu podijelili sa Brisom i Lučom na pratečem brodu negdje oko Plavnika. U Zadru smo sinoć od istih ribica napravili lešadu, a jutros ih zapekli u pečnici na brodu. Dani snimanja, gastronomije, a očekuje nas Vis. Ima tamo nekih otočića koje nismo stigli snimiti, pa ćemo ih možda narednih dana 'odraditi'. Biti će to novi jubilej. Očekujemo 2000.-tu milju obale Jadrana snimljenu ovim projektom. 

... bi rekao Marin Katić sa Lastova koji nam se pridružio danas na ANA No.2, brodici kojom smo oplovili Lastovo. Tu sam se našao sa polaznicima tečaja jedrenja Ivanom Pavušekom i Romanom Stoličnim u ulozi instruktora. Dojedrili smo iz Jezera preko Drvenika Malog, Biševa, Komiže, Sušca kasno sinoć u Jurjevu uvalu kod Pasadura. Danas smo oplovili Lastovo, a malu pauzu smo iskoristili snimiti dva mala otočića između Mrčare i Prižbe. Marin je kormilario poznatim arhipelagom, dok su Ivan i Roman svjedočili kao 97. i 98. misionar na snimanju. Dakle Marin je devedeset deveti misionar koji je do sada sudjelovao u snimnju obale. Čekamo stotog. Možda je to bio razlog da nas je počastio ribljom večerom u svom pansionu Mariza. Divno mjesto i lijepi trenutak za mali jubilej. I na kraju da spomenem. Danas smo snimili otočić Rutvenjak Veliki i hrid Rutvenjak Mali. 

Nakon Mauna i Škrde došla je na red i Škarda. Ovaj rubni otok sjevernog Jadrana je tipičan primjer mirnog i usamljenog otočića bez stalnih stanovnika, ali sa dvije prekrasne uvale. Svaka na svoj način drugačija i izgrađena upravo po mjeri. Kao kuće za odmor ili skrovišta ribarima nastambe su vrhunski uklopljene u prostor i divan su primjer izgrađenosti po mjeri. 

Valja napomenuti da je Biba odlično služila na ovom snimanju i onda kada nam jugo nije naklonjeno jer smo to iskoristili za ozbiljno jedrenje i obilazak obližnjeg arhipelaga. Tako su Virna Savković i Timothee Chevaux (pridružili nam se tek kod snimanja Škarde) te Miro i Predrag po prvi put posjetili vojne ukope na Dugom otoku, Ist, Olib, Hrid Funestrala...

Šimuni je mjesto na južnoj obali Paga skriveno od bure gdje se nalazi istoimena ACI-jeva marina. Tu smo dobili, zahvaljujući istoimenom kampu, luksuznu jedrilicu Gib Sea 43 Duphor kako bi snimili ¸siročiće´ koji su ostali nesnimljeni kada smo snimali Pag ovog ljeta. Predrag Domijan i Miro Marušić su strpljivo čekali dok nije bog snimanja uslišio molbe i prestao slati negativnu energiju na našu tehniku te počeli snimati. Oblaci nad Maunom i Škrdom, lagano jugo. Sve je bilo protiv toga da imamo ugodno snimanje, odnosno uspješan dan. Samo je naša upornost presudila da smo na kraju dana bili obogaćeni sa novih 15 nautičkih milja snimke i 4 plavice koje je Miro ulovio tijekom snimanja na panulu, specijalno nabavljenu u Crnoj Gori za paški arihipelag. I na kraju smo grilladu obavili u ACi-jevoj marini kod Romana Šumaka koji je bio oduševljen našom pojavom te nas je počastio posebnim vinom sa obližnje Silbe te vrhunskim paškim sirom. Da bi se rado sjećali ovog dana svaki je član posade dobio mornarsku majcu.

Preko 18 sati video snimaka obale u visokoj rezoluciji se može pregledavati na Youtube.

U nedostatku plovila (novca) zadnjih tjedana odrađene su radnje neophodne za promociju videosnimaka. Sve sponzorirane snimke koje su dobili sponzori na slobodno umnožavanje i distribuiranje od sada se nalaze i na globalnom video servisu koji garantira brzinu i postojanost. I ubuduće ćemo puniti ovaj kanal snimkama obale koje to zaslužuju. 

Možda ova đita nije bila plodonosna po miljama kao prethodna kad smo snimali Pag, ali je u svega 3 dana snimljeno 25 otoka, otočića i hridi oko Ugljana, Pašmana i Kornata. I kada sam pomislio da će to biti jedina odlika ove avanture, zadnji dan je bio pun iznenađenja. Prvo nam se najavio Žarko Vukmirović s prijateljicom Idom Anjorin. Kako su oni iz Amerike došli na kratko u Hrvatsku bila je posebna čast da imamo internacionalnu posadu pridruženu onoj "kornatskoj" i posebno jer smo snimili čuveni Galešnjak, srcoliki otok koji je pravi hit na Google mapama.

Zbog jake tramontane nismo dugo snimali nego se povukli iza Vrgade u zavjetrinu kako bi se osvježili u bistrom moru. Na povratku je Grandissime Mathieu pokazao vještinu kroćenja broda na zahtijevom vjetru. I za kraj sam dana uglavio izložbu i projekciju snimaka obale upravo u Biogradu za tjedan dana. Udruga Selekta će nam biti domaćin kad ćemo na Morskoj algi prikazivati upravo snimljene otočiće oko Biograda, a u muzeju će biti postavljena izložba koju će moći 7 dana posjećivati gosti i domaćini ovog kraja.

Znao sam da postoje svakojaka imena otoka, otočića i hridi, ali kada sam ugledao na karti ime ove male hridi ispred Proverse velike na ulazu u Kornate oduševio sam se. Bisage, Škoji, Sestrice, Maslinici i sl. se redovito pojavljuju uzduž Jadranske obale. Ali hrid Prijateljica odskače od svih naslova po originalnosti, jednostavnosti i neponovljivosti. Nisam bio u njenoj blizini za jake bure ili po mrklom mraku, pa da spoznam da je to možda nečija teška podvala kada joj je dao to ime.

U svakom slučaju snimili smo je u istom dana kada i Katinu, Lavdaru, Lavdaru malu, Abu Gornju i hrid Aba mala. A za kormilom je uz jučerašnju posadu povratnik iz Zagreba Zoran Sušanj. Naravno da je Nono Rude 2 odlično podnio prijepodnevno snimanje i popodnevno jedrenje kroz Kornate po jakoj tramontani.

Kako je prethodna đita bila najzahtjevnija do sada jer smo snimili najobimniji otok na Jadranu i to u samo 5 dana, ovaj smo put odredili da snimamo 'siročiće' - male otoke oko Paga koje smo izostavili u prethodnim snimanjima. U planu su nam bili Škarda, Maun, Škrda i čak Vir. Ali opet se vjetar poigrao sa našim planovima. U subotu smo odjedrili (motorirali) do Unija ne bi li odnijeli volonterima Udruge hranu koji tamo od 12. srpnja čiste obalu od naplavina. Htjeli smo nastaviti sutradan do Ilovika, ali nas je jaka bura zakopala u uvali Maračol naredne dane. Niti katamarani nisu vozili na Unije. Tako da je otok ostao izoliran na par dana. Tek smo se u ponedjeljak  usudili napustiti sigurnost Maračola i po orkanskoj buri se izmučeni dokopasmo Ilovika. Kako vrijeme u utorak nije bilo za snimanje produžili smo za Zadar i tek u srijedu ujutro ugledasmo sunce, podušimo opremu snimamo prve kadrove na ovoj điti. Bila je to snimka Ošljaka i Mišnjaka. Prošli smo ispod mosta koji povezuje Ugljan sa Pašmanom i snimali otočiće oko Lamjana na Ugljanu. Korimilo je iskusno držala Martina, a još su nam pomagali Matea Ignatoski i Matej Sušanj. Za prvi dan nakon bure malo otočića, ali značajno, jer je to opet dokaz da nakon oluje dolazi bonaca. Samo se treba malo strpiti.

.. da je Pag snimljen u cijelosti, ali to nažalost ne možemo prikazati. Server je pun. Do sada smo snimili preko 1900 nautičkih milja obale Jadrana i stvorili skoro 300 sati video materijala. Kada smo prije 3 godine kupili server, mislili smo da će do ovog trenutka biti dovoljno sredstava i da će proširenje proći neprimjetno. Ovako ćemo čekati da skupimo nešto sredstava, kupimo novi (veći) server i prikažemo baš sve što smo snimili. Podigao sam tek dio obale Paga da se uvjerite kako su uvjeti snimanja bili izuzetni, a nastala snimka je kvalitetna, mirna...

 A da je snimljen Pag mogu posvjedočiti Senka, Martina i Damir koji su nam se pridružili u Povljanama u srijedu navečer. Doveo ih je Dado u svom TAXIju te nam odmah oteo Ivu nakon 2 dana snimanja, nadam se punu pozitivnih dojmova. Ipak je njoj ovo bilo prvo snimanje. Tako je propustila i večeru drugog dana u restoranu Paprika gdje nas je malo počastio vlasnik Gorki Šopar. Dakle u četvrtak smo snimali od Košljuna do Novalje, a narednog dana, za kraj snimnaja Paga, smo odabrali kratku dionicu, od Novalje do Rta Lun. I kad su neki na brodu počeli bacati kape u zrak, skakati u more oko Rta Lun, hladno sam im objavio da posao dana još nije gotov. Zaputili smo se prema zapadu do otočića i hridi Mali i Veliki Dolfin te Mali i Veliki Laganj. Tako smo u 5 dana snimili 5 otoka, otočića i hridi. Jedan od njih je sa najvećom obalnom linijom na Jadranu. Većom od obale Crne Gore ili Malte na primjer.

Kada smo Zoran i ja kretali prije 5 dana sa Rta Lun nisam vjerovao da ćemo uraditi toliki "posao" u ovoj điti. Ovo je samo dokaz da je moguće brzo i kvaliteno snimiti ako su posloženi vremenski, tehnički i materijalni uvjeti. Sjećam se da sam znao tjednima bespomoćno ploviti i snimiti tek 10-tak milja obale u jednoj điti.

Drugi nam se dan snimanja Paga pridružila Iva Žuža kojoj je ovo prvo snimanje, pa se lako ufurala u ulogu tokadora. Ispočetka nas je zezalo nešto sa tehnikom. U jednom sam trenutku pomislio da je Zrče ukleto jer je oprema otkazivala upravo kod snimanja plaža ispred. Zoran se kune da je na GPS tragu vidio 7 krugova ispred Zrča. Ipak smo se nekako izvukli te snimali do uvale Dinjiške. U tom kadru je i sam grad Pag. Noćili smo u Miškovićima. Kako na brodu nema dovoljno struje za rad kompjutera, a u ovom malom mjestu nema lokala koji rade do kasno, ujutro sam oformio ured Obale naših unuka na plaži kako bi prebacio snimke sa radnog diska na arhivske. Jedini priključak za struju sam našao pored skladišta za mreže. Dobri ljudi Miškovića su u čudu promatrali našu jedrilicu (zbog plitke vale malo jedrilica ovuda brodi), a naročito radnje na obali. Čini mi se da za rad na brodu oprema mora biti robusnija, tj. otpornija na promjene temperature, vlagu i ostale anomalije koje prate brodske uvjete.

Slijedeći dan smo snimali od uvale Drnjiške do Košljuna. Noćili smo u Povljanama gdje je ujedno bila smjena dijela posade. 

Pag je otok sa najduljom obalnom linijiom od svih otoka na Jadranu, 163 nm. Skromna ekipa krenula je brodicom Nono Rude 2 u nedjelju iz Krajevice te noćila u Rabu gdje smo napunili rezervoare nafte i vode. Kako je zadaća snimati sjevernoistočnu stranu Paga, valjalo je rano poći. Popili smo kavu sa visokom delegacijom lokalne zajednice, gradonačelnicom Raba i predstavnicom Rapske plovidbe na našem brodu na rivi u Rabu, a već u 9:30 smo počeli snimati. Za kormilom je Zoran Sušanj. Nemamo tokadora, a ipak smo napravili najdulje snimanje do sada, 7 sati i 15 minuta neprekidnog snimanja od najsjevernije točke Paga, rta Lun do uvale Caska, koja se nalazi do uvale Zrče. Da nije u jednom trenutku zakazala tehnika kod uvale Gornja Slana (s druge strane brda je uvala Slana) bio bi to ujedno najdulji kadar snimljen do sada. Ovako smo napravili u jednom danu 45 nautičkih milja snimke. Umorni i isrpljeni dojedrili smo do Metajne i tu proveli noć.

Danas je ovaj dio Paga gdje smo stali sa snimanjem poznat po Zrču, ali je povijest naklonjena Caski, antičkom gradu koji je također bio simbolom Sodome i Gomore. Potpuno sravnat sa zemljom u požaru i potresu, ostaci Cisse (Kissa) skriva nebojene tajne. Kameni toranj koji je kraj i početak divju snimki je ostatak vjetrenjače (mlina za žito ili čak pumpe za vodu). Raspadom krilca, ostao je samo tunera (vidikovac za tunolovce) kakvih imamo posvuda na Jadranu.

Tako bi rekli Istrijani za Svetog Nikolu ispred Poreča. Naravno da su eliminirali Svetog Marka kraj Krka jer je mostom za Krk i on postao poluotok, a sprudi oko Venecije ionako ne možemo nazivati otocima kad malo jesu - malo nisu, pa je stoga Sveti Nikola najsjeverniji otočić Jadrana, a time i Mediterana, do kojeg se stiže isključivo morskim putem. Ovaj smo vikend posvetili njemu i hridima Barbaran i Karbula u blizini zahvaljujući gostoprimstvu barbe Antonia Brajkovića koji nas je na svome glass boatu Viking 561 provozao Porečkim arhipelagom. Snimateljska ekipa je ovaj puta bila ogromna jer su gostovali prekaljeni misionari; Martina, Senka, još jedna Senka, Mate i Zoran asistirali su u ovom kratkom, ali značajnom zadatku. Značajan je jer treba održati kontinuitet snimanja i kad nemamo kako smo navikli. Obično je svako snimanje prava nautička gita jer dane provodimo na moru gdje spavamo, jedrimo, lovimo ribu i pripremamo se za onih nekoliko sati dnevno kad nam vrijeme dozvoljava da snimamo obalu. Bilo je i gita u trajanju od tjedan dana, a da se samo jedan snimalo. Kako smo nedavno prešli magičnu granicu od 50% zadatka, ovo je bila prilika da se na povratku zaustavimo u Gračišću, pitoresknom malom gradiću gdje smo se počastili i proslavili mali jubilej. Nadam se da će se uskoro pojaviti brod koji će nas odvesti u nova snimanja.

Kada narednih dana obradim i podignem snimke zapadne obale Istre, onda će ova magična brojka gore desno koja obilježava postotak snimljene obale, preći 50 %. To znači da smo na pola puta misije koja je zauvijek promjenila moj život, a nadam se da je uljepšala barem neke dane svih onih misionara koji su se bar jednom našli na brodu dok se snimala Obala naših unuka.
Ne znam točno gdje je bio taj trenutak kada je preostalo manje nego je napravljeno, ali su i ovaj put očekivanja bila veća od ostvarenog. Planirali smo do Molfacone, ali smo stali sa snimanjem u Dajli te se polako vraćamo s Cileo di Molfacone. Stali smo u Malom Lošinju kod prijatelja projekta kako bi uredili brod prije nastavka putovanja po Jadranu. Na snimanju od Limskog kanala do Dajle kormilario je Borna Furlan, a na tehnici (F2) je asistirao Damir Borčić kojemu je ovo prvo misionarstvo. Brod moramo vratiti u Rijeku pa će ostatak Istre biti snimljen nekom drugom prilikom. Nadam se da će se naći vremena i sredstava za snimit od Dajle do Moilfacone, nešto otočića ispred Rovinja i Poreča te obala oko Medulina.

U slobodnom prijevodu, Nebo nad Molfaconom. Kakvo je nebo nad Molfacone ne znam, ali ćemo saznati ako uspije misija brodom Bavaria 44 imenom Cielo di Molfacone kojim brodimo duž zapadne istarske obale. Brod su nam ustupila braća Strukelj koji su vlasnici Chartera i brodarske industrije u Molfaconeu. Kako i sami vuku korijene iz Hrvatske, a veliki su zaljubljenici u Jadran, nije ih mnogo trebalo nagovarati da nam ustupe brod za snimanje. Samnom su iz Rijeke krenuli Janez Vehovec, Rade Lalić i maturant Borna Furlan čiji nas je otac počastio sa pola rezervoara nafte, što i nije malo kada se uzme u obzir kako je ova Bavaria veliki brod.
U srijedu navečer smo došli u Rabac. Umjesto da nastavimo snimati od Ližnjana gdje smo stali prošle godine sa snimanjem obale Istre, ujutro smo ustanovili da imamo problema oko impelera, te smo na jedra uplovili u marinu Pomer gdje su nam profesionalci iz druge uspijeli zamijeniti impeler. Ipak smo u četvrtak snimali otočiće ispred Medulina. Nakon ponovnog popravljanja impelera u petak, kada nas je napustio Janez, snimili smo otočić Fenoligo ispred Kamenjaka, a potom kadar od Kamenjaka do Mozile, vojnog kompleksa kraj Pule. Napokon pravo snimanje i ozbiljan kadar. Morali smo to proslaviti pićem na Brijunima, gdje nas je dočekala Rozi s obitelji koji tamo uživaju u suncu i otočkom miru. Prenoćili smo u Fažani koju smo već u subotu snimali, možda malo nasavršeno jer se baš oko Fažane digao maestral do 14 čvorova. To je odgovaralo regatijerima koji su taj dan jedrili Brionsku regatu (na snimci su suci u Fažani ispred ciljne bove), ali je nama predstavljalo dosta problema, dok nismo ušli u Limski kanal gdje, i kada puše, more ne napravi val. U jednom kadru imamo i Pulu i Rovinj i Fažanu i Limski kanal, i tako skoro 40 nautičkih milja. 

Trebalo je biti točno 4 kadra za jedinstveni pothvat snimanja obale ovog bisera, ali se tehnika zna poigrati s nama i neke smo snimke nastavljali drugi dan ili par minuta kasnije. Točno je da smo bili na Krki i zahvaljujući gostoprimstvu ustanove koja gospodari ovim nacionalnim parkom uspijeli u 2 dana na 3 različite nadmorske visine snimati obalu rijeke Krke i Čikole. Prvi dan smo snimali Visovačko jezero koje se prostire između Skradinksog buka i Roškog slapa. I taman kada smo bili u razini sa Visovcem, tehnika nam je naredila da stanemo. Iskoristili smo to vrijeme za kratak posjet ovom jedinom riječnom trajno nastanjenom otočiću u Hrvatskoj. Naravno tu franjevci obitavaju od 15. stoljeća. Uzgajaju egzotične biljke, tiskaju knjige, proučavaju i podučavaju mlade svećenike, a u posljednje vrijeme kao turistički vodiči tumače prirodne i povijesne znamenitosti kraja brojnim turistima.
Oba dana su u ekipi za snimanje bili Martina i Marino Grus. Stiskali smo se na malim brodicama iz bogate flote nacionalnog parka, a "potrošili" smo za tako kratko vrijeme 4 skipera. Prvi dan je domačin za kormilom bio Josip Klarić kada smo s Marry Fisher-om snimali Čikolu i Visovačko jezero. Sutradan je njegov brat Rade Klarić upregnuo na Skradinki te nas proveo od Skradinskog mosta do Skradinskog buka i nazad. To je luksuzna brodica kojom se vozaju uglednici i bogatija klijentela. Navodno smo jedva dobili slobodan termin, kako je potraga za ovom brodicom velika. Zatim smo se prevezli kolima do Roškog slapa gdje nas je Stipan Ivić provozao jezerom iznad slapa do Nečvena bezimenom brodicom registracije 789 ŠB. Za kraj smo ponovno na Marry Fisheru pod komandom Ivice Banića snimali Visovac, te desnu obalu do Skradinskog buka.
Drugi dan smo 3 puta namještali kompletnu opremu sa čamca na čamac. Provozali se oko Parka i na kraju se počastili u Skradinu kod dragog prijatelja Mire Maslača, koji se i ovaj put brinuo o nama. Kako smo praktički snimili cijelo područje na 20 milja oko Skradina, rijeđe ćemo se viđati na snimanjima, ali Jadran je velik.

Kao što sam najavio početkom mjeseca, počelo je snimanje obale Albanije.

Nimalo laka avantura, dobila je svoj obris kadrovima od Grčke granice prema sjeveru. Istine radi, to su još vode Jonskog mora, ali je zato ovaj dio turistički najrazvijeniji, što ne čudi jer sva mjesta gledaju prema grčkom otoku Krf. Tu se nalazi i najveće arehološko nalazište ButrinTi, sa ostacima rimske i grčke kulture.

Nakon 8 iscrpljujućih i kišnih dana od Dubrovnika do Sarande, uspješno smo krenuli. Kormilom Lagoona 380 je sigurnom rukom upravljao Robert Gal, dok mu je Predrag Domijan asistirao. Bobo je vodio brigu o GPS uređajima, stiskao tipku F2 na kompjuteru, čitao nepotpune nautičke karte sa plotera, pametnih telefona, ruskih tiskanih karata, sve kako se ne bi nasukali. I nismo. Senka je bila pošteđena ikakvih obaveza, pa se dobrovoljno uhvatila kuhanja juhe od grdobinine glave i rižota od dagnji i kozica. Ne moram ni naglašavati da su sve namirnice kupljene svježe od ribara na moru ili tržnici i da su cijene ribe upola nego smo navikli. Slijedeći obrok će biti od sabljarke i vongola. Sir i masline nam idu već na uši, jer onih kišnih dana nismo se sretali previše sa ribarima. Rino se bavi fotografiranjem svega i svačega. Neke slike je već dignuo na svoju Facebook stranicu. Naravno da je ovakav lagodan ritam snimanja moguć zahvaljujući prostranosti jednog katamarana koji dodatno stabilizira snimku. Od velike koristi nam je i Genti Sanxhaku, predstavnik ministarstva turizma Albanije. On nam je prevoditelj kod cijenkanja sa ribarima, agentima u luci ili nam jednostavno kupuje ulaznice po muzejima. 

U nautičkom smislu Albanija ima ogroman potencijal kao tranzitni koridor između Jadrana i Grčke. Zbog nerazvijenosti same obale i samo nekoliko sigurnih luka i skloništa, za sada ne može biti ozbiljna nautička destinacija, ali ljudi, običaj, hrana i ostale neobičnosti predstavlajju ozbiljan magnet za svakog željnog avanture da skrene u Albaniju. Čak i trenutni režim prijavljivanja u svakoj luci ne predstavlja prevelik problem jer za to postoji agent, koji dobro govori engleski, a osim administracije, rado će prevesti do veletržnice ribom, dobaviti naftu, vodu do broda, jer toga nema na obali još. Kako se brzo gradi po obali, uskoro će i ta slika biti drugačija. Zato smo počašćeni da u ovom trenutku svjedočimo razvoju nautičkog turizma u Albaniji.

Opširnije izvještaj sa snimanja obale Albanije može se pogledati ovdje.

Ovu sezonu snimanja započinjemo jednim biserom Jadrana kojeg smo, istinu na srce, već snimili, Skradinom. U srpnju 2011. smo snimili kadar od Skradina do Jadrije, a ovaj vikend smo uspijeli napraviti kadar lijevom obalom Krke od tvrđave Sv. Nikole do Skradina. U kadru je naravno i grad Šibenik. Ovog puta su posadu još činili Senka, Martina i Zoran. Zahvaljujemo gostoprimljivosti Mire Maslaća i Borisa Ćurkovića koji su nam osigurali brod Beneteau Cyclades 43.4 imenom Gorda kako bi snimali 2 dana. Nažalost, škura bura nas je primorala nedjelju provesti na sigurnom vezu ACI-jeve marine u Skradinu. Samo dan ranije smo se kupali u moru i Krki. Prevrtljivo proljetno vrijeme je pravi izazov naše misije. Ipak je ovo najraniji izlazak na snimanje do sada.

Možda ne bi toliko forsirali da nam nije ovaj vikend poslužio kako bi provjerili opremu prije jedne druge velike misije koja započinje sredinom travnja - Allbanija. Kako smo prošle godine uspiješno snimili obalu Crne Gore, ukazala se prilika otisnuti se katamaranom Sunsail Lagoon 380 do granice albanske obale sa Grčkom te snimati prema ušću rijeke Bojane. Biti će to prava avantura...

Godišnja skupština je slatka obaveza jedne udruge i za članove upravnih tijela ako se organizira na način kako smo je organizirali jučer. U ležernoj atmosferi uz vatru, laganu muziku i nešto pića, nizale su se teme. Prošli smo sve točke dnevnog reda, odluke donijeli jednoglasno, a zaključke nazdravili. Baš kako i treba. Svi pristigli članovi su ujedno i misionari, tako da je pod točkom razno bilo zapravo prepričavanje događaja sa snimanja obale i prikupljanja naplavina na Unijama tijekom ove sezone, ali i ranijih godina. Od 41 pozvanog člana Udruge odazvalo se 13, a večina je opravdala svoj nedolazak telefonski ili elektroničkom poštom Skupština je održana u Predragovoj bajti, a služena su vina iz Slavonije, Crne Gore i Istre, odakle je bio i sir. Inčuni (carpacio) i lignje su bili jadranski, ali roštilju nismo ušli u trag kojeg je porijekla. Bruna je spekla bademe u šećeru, a kava je zasigurno bila uvozna. Ugodno druženje je potrajalo do 2 ujutro s obećanjem da ćemo domaćinima drugi put doći oprati suđe i ponoviti ovo isto. I nećemo čekati da prođe cijela godina.

Praputnjak rules! 

Postavili smo izložbu "Panorame obale u doba Riegera i danas" u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru, koja se može pogledati do 25.12.2011. Izložba je slična onoj postavljenoj u Rijeci početkom godine, ali je proširena ovogodišnjim snimkama obale koje se ovaj put prikazuju na 6 ekrana. Treba ponoviti da smo ove sezone snimili i obalu Crne Gore tako da posjetitelji mogu svjedočiti osim crtežu kojeg je Giuseppe Rieger napravio prije 160 godina, i aktualnim snimkama.

Reprezentacija Udruge je brojala 5 člana (Martina, Bruna, Senka, Dario i Vlatko), a otvorenju je nazočio i predstavnik Hrvatskog hidrografskog instituta, Siniša Favro.

Put od Kraljevice do Splita može biti pun iznenađenja ako se ide preko Trsta i sudjeluje u regati Barcolana 43 s brodom kojim se inače snima obala. Nono Rude 2 je i ovaj put pokazao da ga ništa ne može iznenaditi i nikakve nedaće spriječiti da se njime snima i dalje. Prvo je preživio jako jugo i buru u Novigradu nakon snimanja prošli tjedan. Jedina šteta je izgorena kontrolna ploča za pokretranje motora. Na Barcolani su se osim jedrenja na brodu pekli lovranski kesteni. I kada smo pomislili da neće više biti snimanja, otvorila se vremenska rupa u svemiru i danas smo snimili Silbu. Sinoć mi se na brodu pridružio Tomislav Turina kojemu je ovo prvo snimanje i odmah cijeli otok od više od 2 sata. Silba samo tako. Nadam se da će na povratku sa Viške regate biti još koji ovakav dan da podebljamo broj snimljenih milja. 

Nakon točno mjesec dana ponovo snimamo. Nastavljamo sa snimanje Istre s točke gdje smo stali proljetos, Rt Arne. Htjeli smo doći ovom snimkom i do Rta Kamenjak, ali oprema pomalo posustaje. Ovo je već četvrta sezona da kamera služi po nautičkim uvijetima i dosta smo se namučili da proradi veza camcorder-PC kako bi napravili snimku od Rta Arne do luke Kuje podno Ližnjana. Ovaj put su u posadi broda Juraj Pavlica sa curom Norom Arvai, a u Tunerici smo ukrcali goste: Vlatku Jurčić, Sašu Ivančića i Lorena Pastorčića. Oni su iz Pazina i kao svojevrsni kontinentalci imali su priliku pratiti kako se snima obala. Kada smo pogasili kameru, uživali su (nadam se) u laganom jedrenju do Medulina. Ako sam ih zarazio virusom jedrenja, moja misija dana je ispunjena.

Naravno da treba napomenuti da je i ovog puta Tomislav Furlan zaslužan jer je dao brod Nono Rude 2 kako bi ovo snimanje bilo uspješno. 

Da nije prošle godine kada smo snimali od Kraljevice do ... počelo lagano kišiti, snimili bi kadar do Preluka. Onda smo posustali kod riječke luke, a ove subote smo imali priliku završiti započeto istim brodom Nono Rude 2, pojačanim sastavom. I baš zato što je predviđeno kratko snimanje (oko 1 sat) ostatak vremena smo proveli u kupanju, sunčanju i ostalim radostima na moru. Snimanju se pridružio dosad najveći broj "misionara". Već prekanjeni misionari su bili Tomislav Furlan sa sinom Bornom, Matea Ignatoski te Martina Grus ex Krstinić. Prvi puta snimanju su prisustovali Darko Stipanović koji je za ovu priliku došao iz New Yorka, Marino Grus te Aleksandra Ignatoski.

Po izlasku iz Kraljevice sreli smo lokalnog ribara od kojeg smo otkupili svježu palamidu od oko 2 kg. Iako je brod standardno opremljen pićem i hranom, a hladnjak je jedan od boljih klojeg sam sreo na brodovima ove veličine, pokleknuli smo i stali u Ičićima kod Vlade (Na Kaline). Pojeli smo mu nešto od standardne ponude i zamolili da nam spremi spomenutu palamidu. Zbog takvih doživljaja nikada neću stati snimati obalu. U subotu smo snimili svega 7 nm obale. Virtualni navigatori mogu sada 26 sati besprekidno putovati od Starigrada kod Paklenice do Rta Arno kod Duge uvale u Istri. Nadam se da ćemo još ove sezone snimiti Istru do Savudrije.

Od Prevlake do Ade na ušću rijeke Bojane ima oko 130 nautičkih milja. Vrlo koristan podatak za one koji namjeravaju obići crnogorsku obalu u cijelosti. Po tome mogu planirati vrijeme koje im je potrebno da obiđu svaku uvalu, svaki rt i svih osam hridi i otočića u ovom lijepom dijelu Jadrana. Crna Gora ima dvije morske obale razdvojene ulazom u Boku Kotorsku na čijem ulazu čak tri kule svjedoče da je taj zaljev bio važan morski zaklon. Boka je zaštićena, izgrađena, pitoma. U njoj je 90 posto nautičkog događanja. Zbog velikog prometa na moru i urbanizma nije idealna za kupanje jer nema mirnih i skrivenih plaža, niti glavne jadranske struje zadiru unutra. Ostatak je divlji i da nema Bara i Budve vjerojatno bi nautičarima predstavljao utočišće mira, ali za lijepa vremena jer nema previše uvala, otoka gdje se može skloniti za lošeg vremena. Zato je more ovdje čisto, a pogled na pučinu izaziva strahopoštovanje.

Od nedjelje 27.08. imali smo na raspolaganju brod Nikola kojeg nam je ustupio Montenegro charter kako bi snimili ostatak cnogorske obale koji je nedostajao. Ovaj puta su na brodu bile Martina Grus (Krstinić) i Bruna Gržin. Prvo smo napravili kadar od Ulcinja do Bara da bi sutradan snimili hrid Golubinj kraj Svetog Stefana i ponovili iz bližeg upravo obalu oko Svetog Stefana. Prošli puta smo snimali kada je na poluotoku bio skup predsjednika regije pa je pristup bio ograničen. Sada imamo obje snimke. Na žalost, dobro se vidi kako je primitivna pomama za novcem i izlazom na "toplo more" trajno uništila krajobraz ovog potamljelog bisera crnogorske turističke ponude.

Ostatak tjedna smo iskoristili odlaskom na Elafite u društvu sa Mirom Marušićem i Zvonkom Perušinom sa Radio DUX-a koji nas je povezao sa svim značajnim medijima u Crnoj Gori. Na jugu Mljeta smo snimali Veli i Mali Školj čiju sam originalnu snimku iz 2009. godine zagubio zajedno sa snimkom Koločepa. Ostale su jedino snimke u niskoj rezoluciji pa se već može usporediti obala u razmaku od 2 godine.

Nevjerojatno toplo more za ovo doba godine, bezvjetrice i arhipelag koji je u cjelosti snimljen nas je primorao da se više kupamo i uživamo u babljem ljetu nego snimamo i jedrimo.

Od nedjelje 14. kolovoza do prošlog četvrtka imali smo na raspolaganju Britvulin, brod u vlasništvu agencije Skipper 4 you. Kada sam prije nekoliko tjedana upoznao Tomislava Horvata nisam ni slutio da će nekoliko pića i ukupno 1 sat druženja biti dovoljno da se prepoznamo. Tako je i njegov brod ušao u listu onih s kojih je snimana obala.

Brod smo preuzeli u marini Agana u Marini što je u području gdje nema snimljene obale. Zato je bilo lako odabrati što snimati. Tomislav je izrazio želju da se snimi Vis. Želja mu je uslišena. Iskusna posada koja je već snimala obalu imala je na raspolaganju povoljno vrijeme, odličan brod za jedrenje i snažnu volju da se snimi čim više i dalje. To je urodilo prekrasnim 5-dnevnim snimanjem. Senka Manestar Tomljanović, Robertino Đarmati i Zoran Sušanj su se izmjenjivali za kormilom i pomno pratili karte  i GPS uređaje, dok sam se ja mučio s kamerom i stalkom na desnoj bandi, naročito kada bi more bilo nemirno. Malo je dana na Jadranu idealne bonace kada nastaju najbolje snimke. Zato koristimo svaki sunčani dan i tek kod jačeg vjetra ili snažnije naoblake prekidamo snimanje. Ovaj put smo u kratkom periodu snimili preko 85 nautičkih milja obale i prešli magičnu granicu od 1500 milja, odnosno približavamo se polovici zadanog cilja. Ako bi našli barem još 2 tjedna brod i kada bi vrijeme bilo povoljno sigurno bi u ovoj sezoni prešli 50% zadatka.

Snimili smo prvi dan kopno od Rta Jelinak do Rta Ploča. Drugi dan smo snimali Drvenik Mali, Maltu i Drvenik Veliki. Popodne smo prejedrili do Komiže da bi dva naredna dana snimali Vis, kupali se u Plavoj i Zelenoj špilji. Četvrtak je trebao biti dan povratka u Marinu, ali smo ipak posjetili-snimili Brusnik i Svetac, onako za kraj.  

Nakon gužve na brodu kada nas je petoro okupiralo Nono Rude 2 uslijedio je tjedan mirnog snimanja i jedrenja. Ekipa koja je trebala doći na brod je naprasito otkazala, ali nismo otkazali najam broda. Tako se je snimanju pridružila jedino Senka Manestar Tomljanović, koja je upravo završila eko-umjetničku akciju Unije 2011. Nije se pravo ni snašla na brodu, a niz problema je obilježilo ovaj tjedan snimanja. Motor nije radio kako treba pa smo se vraćali do Skradina tražeći majstore, popravljajući, što smo i uspjeli nakon 2 dana provedeno na Krki što nam i nije loše leglo. I kada smo bili spremni snimati, loše vrijeme nas je potjeralo izvan kanala Svetog Ante. U utorak (26.08) smo napravili prve snimke šibenskih otočića Tetovišnjak Mali i Veliki, Cerigul, Čavlin, Samograd, Čavlin, Mrtovnjak te hridi Kablinac. Za uspješno snimanje smo se nagradili jedrenjem kroz Kornate i noćnim uplovljavanjem u Vruje kod prijatelja u konobi Puntin. Iako vrijeme nije bilo idealno drugi dan smo koristili za snianje Lavse, Gustaca, Kasele, Prišnjaka, Gominjaka, Krepljine i Bisage. Više ne znam koje su to Bisage što sam ih snimio. Svako malo na Jadranu otočići i hridi istim imenom - Bisage. A Sestrica toliko da se može napuniti nemali samostan. Na svega 7 milja 3 Gustaca, jedan kod Žuta, a dva u samom Kornatskom arhipelagu na 2 milje udaljenosti. Sa vrha Lavse se vide oba. Dosta zbunjujuće za nautičare, ali to je samo dokaz da u Jadranu ima toliko otoka, da im ljudska mašta ne može parirati.

Ostatak tjedna smo potrošili jedreći ka sjeveru, jer treba štediti i na nafti, a brod je trebalo predati u Nerezine u subotu. Prvo smo posjetili Slano na Dugom otoku, a noćili privezani u jednoj uvali na Ižu privezani na brod Dea (brod kojim smo snimali Cres prije 2 godine) kojim je upravljao Milan Pavlović. Bolje tako nego da dižem sidro na ruke. Zorom smo zajedrili prema Novalji gdje je trebalo sačekati Borisa da popravi vinč.  

U Novalji na Pagu sam iskoristio domaćistvo Tvrtka Marasa koji nas je počastio vrhunskim obrokom, napunio rezervoar naftom i ustupio brzu internetsku vezu (3G) Tele2 operatera, koja se pokazala brza i stabilna u Novalji na terasi jednog restorana. Za vrijeme jela uspio sam "dignuti" sve što smo snimali 2 tjedana. Svaka čast Tvrtku i njegovom gostoprimstvu.

Katamaranom iz Rijeke je stigao Borisa Košuljandić sa sinom kako bi popravili neke električne kvarove na brodu. Kvar je brzo popravljen tako da smo cijelu subotu imali na raspoalaganju za jedrenje. Pregazila su nas 2 manja neverina, ali smo okupani suncem pristali u Rovensku, jedrili do Punta Križe, kupali se i tek u večernjim satima predali brod Tomislavu Furlanu koji je s obitelji krenuo na dvotjednu đitu prema Dubrovniku.

Prošle sezone snimanja Senka i Mate Babić su unajmili brod Nono Rude 2 kada smo se tjedan dana borili sa vremenskim prilikama kako bi tek snimili Park prirode Talaščica na Dugom otoku. Ostale dane smo se borili sa neverama i jekim maestralima. Ove godine je ista ekipa, dakle gore spomenuti par sa svojim djevojkama Kate i Anom te Matea Ignatoski krenula u potragu za nesnimljenom obalom. Još smo u subotu 16. srpnja zajedrili prema jugu. Noćili smo u Dugoj uvali na Krku, posjetili Goli otok i stigli na Pag u Jakišnicu kako bi se sklonili od jekog juga koje su  najavljivali. Po oblačnom i valovitom vremenu smo produžili prema jugu kada je Mate ostao bez svoga mobitela,

Na slici Mire Maslača se vidi pristajnje naše male barke u Skradin.

Tek smo u utorak mogli snimati kada su Rava i otočići oko Iža i Rave podali svoje vizure našoj kameri. Sutradan sam obraduio te snimke i postavio na server zahvaljujući brzoj internetskoj vezi u Prvić luci. I kad smo htijeli nastaviti sa snimanjem Šibenskog kanala opet problemi sa tehnikom. Tek jučer je proradilo i sada sa ponosom mogu reći da imamo preko 200 sati video uratka. Kako sam nedavno "podigao ljestvicu" cijelog projekta to još nije 50% ukupnog posla, ali je lijepo zabilježiti. Jučer je kormilar bio Hrvoje Maslač iz Skradina, oko tehnike se brinula Matea, a Babići su iskoristili dan posjetoivši slapove Krke. I kad sam mislio da će dan biti maksimalno uspješan, problemi. Prvo je kompjuter na kojeg snimamo prestao komunicirati sa kamerom, a zatim je i motor na brodu prestao raditi. Bili smo prisiljeni jedriti od Šibenika do Skradina. Pred samim Skradinom smo uspjeli upaliti motor tako da je publika bila uskraćena za pristajanje na vjetar.

Trenutni oblaci na nebu ne obećaju da će danas biti snimanja.

Prethodni smo vikend proveli na snimanju Brijuna. Otočje kkoje je u povijesti svojom ljepotom privlačilo bogataše i političare, a strateškim položajem vojskovođe koji su upravo ovdje gradili svoje obrambene kule. Za očekivati je da otočići te veličine budu napušteni i tihi, ali je upravo njihova pozicija učinila da su stalno na udaru turista, protokolarnih posjeta, a zadnje desetljeće i glumaca koji upravo na Malom Brijunu vježbaju, glume, izvode predstave na otvorenom. Da nije strogih pravila boravka na Brijunima koji su proglašeni Nacionalnim parkom i da nije vojske koja priječi svaki prilaz otoku Vangi ovo bi područje bilo prenapučeno. Ovako rijetki i povlašteni turisti uživaju u pravom miru nevjerojatnih slika. Paunovi, mufloni, zečevi i ostale životinje koje su nastanjeni na ovim otocima doimaju se pitomo i zaštiićeno.

Tome smo svjedočili u subtu i nedjelju za vrijeme snimanja otočja. Za kormilom je ovaj puta bio Tomislav Furlan inače vlasnik broda Nono Rude 2, a u izbjegavanju pličina su mu asistirali sinovi Luka i Borna. Na brodu su bili i žena mu Andreja te kćer Živa. Dario Štefek je odmarao, ali je zato bio za kormilom u ponedjeljak kada smo na povratku snimili otočić Zeča ispred Martinšćice na Cresu.

Da objasnim "formulu" iz naslova. Razočarani jer nismo (smjeli) snimili Vangu, na povratku u Kraljevicu smo zaokružili Zeča i napravili predivnu snimku ovog nenastanjenog otočića. a za sve ne koji i dalje ne mogu neometano ploviti oko Brijunskog otočja, najnovije snimke su već 'gore'. Nadam se da ću jednog dana snimiti i Vangu, a onaj vojnik koji je vikao "Gasi kameru" će jednog dana gledati kakav je bio otok na kojem je služio državi.

Po snimanju skoro cijele Boke, odlučili smo otići do Ulcinja i krenuti lagano prema sjeveru. Prvim tragovima zore upalio sam motor te smo napustili uvalu Bigova, gdje smo proveli mirnu noć. Još sinoć je Miro doveo na brod svog nećaka Miloša Pajovića, budućeg mornara koji nam je pričao o boravku na školskom brodu Jadran kojeg smo neki dan snimili u luci Tivat. Crnogorska obala nije razvedena kao hrvatska i teško je nautičarima naći mirnu valu osim ako nije u pitanju Boka koje je pravi biser ukrašen mjestima poput Perasta, Prčnja, Risna i sl.

U Ulcinj smo stigli prije sunca. Kako smo rano krenuli već oko 9 sati smo vezali Milenu na pristan gdje nas je dočekala gomila novinara, televizijskih kuća, radio stanica i fotoreportera uperenih u... suprotnu stranu, jer upravo je za našeg boravka u Ulcinju predsjednik vlade Crne Gore obišao gradnju najužnije lučice u koju stanu tek mali čamci, ali za jahte je ipak prva sigurna luka Bar gdje smo kasnije i noćili. Snimak smo krenuli od Rta Milena jer je Ulcinjska plaža plitka i ostavili smo je za neki drugi put. Kako se dizalo sunce, dizao se i maestral tako da smo bili onemogućeni snimati već kod Starog Ulcinja. Ostatak dana smo proveli jedreći, a Miloš je natezao konope, dizao jedra, čak i prao palubu kada smo stigli u luku Bar.

U srijedu smo na brodu dobili nove goste. Miro je doveo Miloševu nastavnicu matematike, Mariju Nikolić sa suprugom Zoranom koji nije ispuštao fotoaparat iz ruku do Petrovca. Na brodu je bila profesorica fotografije na Univerzitetu u Podgorici dr. fotografije Maja Đurić. Opet nas je jaki sjeverozapadnjak primorao da radimo pauzu oko Sutomora, što smo iskoristili za kupanje i odmor u uvali Maljevik. To je rijetko mjesto gdje se može sidriti sigurno od maestrala i sjevernih vjetrova. Pili smo fina crnogorska vina i jeli sira iz ulja, masline iz vrta familije Nikolić. Kada se vjetar smirio napravili smo snimku do Petrovca, a ispred same plaže dva otočića, biseri "otvorenog mora", hrid Sveta Nedjelja i hrid Katić doimaju se nestvarno. Na Svetoj Nedjelji nezgrapno, na samom vrhu crkvica šira od vrha hridi, a na Katiću borovi skrivaju crveno svjetlo koje bi trebalo biti vidljivo sa svih strana. Ovako imaju POT (sektor potamnjenja pomorskog svjetla). Snimili smo ih u zalasku sunca, a nastojat ćemo napraviti njihovu snimku i sjutra.

Krenulo je snimanje Crne Gore. Uz dosta peripetija Dario Štefek i ja smo stigli kasno u petak u Kotor gdje nas je dočekao Miro Marušić, alfa i omega našeg boravka ovdje. On nam organizira za svaki dan publiku na brodu, vodi nas na večere, komunicira sa medijima. Ovdje smo prava atrakcija. Bili smo na državnoj televiziji, u Pobjedi, na Radio Duxu čija zastava vijori na brodu Milena s kojeg snimamo. Brod Je Elan 434 Montenegro Chartera, a najam broda za tjedan dana je osigurao Nenad Lazović iz Azalea Maritime kompanije čija se zastava također vijori na ovom komfornom brodu. Hvala mu.

Prvi dan u subotu je jaka bura u Boki onemogućila ikakvo snimanje, ali smo zato projedrili do Gospe od Šrpjela sa Sinišom Lukovićem i Zvonkom Perušinom. Njima je to bilo prvi puta da osjete jedra i odmah refuli bure preko 30 čvorova. Toliko ih se dojmilo da su i druge dane dolazili na brod, ali onda smo snimali i nije bilo naginjanja koja su očekivali.

U nedjelju je počelo pravo snimanje. Pridružili su nam se Miro Marušič i Matea Puljiz koja je potegla čak iz Kolašina ne bi li svjedočila prvim kadrovima Crne Gore. Napravili smo snimak od sela Petrovići do rta Verige. Ostalo je malo sunca pa smo snimili Gospu od Škrpjela i otok Svetog Juraja. Ta dva bisera kotorskog zaljeva su prava atrakcija.

U ponedjeljak smo se unatoč refulima bure uspjeli posložiti i napraviti kadar od rta Verige do hrvatske granice. Možda smo je i prešli, ali tko pita delfine kuda da plove. Na kraju smo snimili i otok Mamula koji je nekad bio ozloglašeno starište i zatvor. Danas zjapi prazan i čeka obnovu i kako bi zasvijetlio na ulazu u Boku na korist crnogorskog turizma. Ovaj dan su nam na brodu gostovali i svjedočili Zvonko Perušina i Tonica Goić. Dario uglavnom kormilari i muči se s pličinama i neobilježenim hridima, a ja se znojim po desnom boku broda. Gosti na brodu se dive neviđenim ljepotama crnogorske obale.

Krajem 2010. sam dogovarao sa Danielom Jerković da nam Sunsail ustupi brod za snimanje obale. Kako su došla gruba vremena, odgodili smo taj poklon za ovu godinu. U nedjelju su Boris Tomljanović i Boris Košuljandić iskoristili slobodno vrijeme te doveli dio ekipe u Pulu kako bi preuzeli Sunsail 43, savršen brod za snimanje obale, i ponedjeljak iskoristili da dojedrimo do Rapca. Utorak je bio dan prvog snimanja u ovoj sezoni. I odmah kadar preko 4 sata od Rapca do Rta Arno. Za kormilom su se izmjenjivali Marina Pečenko i Rino Gropuzzo, kojemu je ovo prvo sudjelovanje na snimanju. Na F2 su se izmjenjivali Aleksandra Mudrovčić i Ivo Maglić koji je osim toga snimao događanja za vrijeme snimanja. Noćili smo na Unijama, a slijedeći dan snimali otok Premuda i pripadajući otočić Kamenjak.

„Panorame obale u doba Riegera i danas“  naziv je izložbe koja će biti otvorena od 11. do 25. siječnja ove godine u Muzeju grada Rijeke. Priredili smo reprodukcije Riegerovih prikaza obale od Pule do Boke povećane na 13,5 metara dužine. Pored toga izložene su Riegerovi prikazi zapadne obale Istre kao i neki prikazi obale iz peljara Mediterana tiskanog 1910. godine u Berlinu. Posjetitelji imaju prilike vidjeti izvore koji nam je ustupio Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.

Osim  izložbe na ekranima se mogu pregledavati snimke koje smo napravili proteklih godina snimajući tu istu obalu, ali kamerom HD rezolucije. Ovo je prilika da se posjetitelji upoznaju s  radom Udruge Obala naših unuka na projektu snimanja obale Jadrana  i uvjere u kvalitetu i obim snimki.

Nekoliko je točaka zajedničko ovim (Riegerovim i našim) prikazima obale. Prva  je činjenica da se prikazi odnose na istočnu obalu Jadrana, koja je razvedenija i atraktivnija za prikazivanje. Nadalje, prikazi obale nisu inicirani od službenih institucija, kartografskih ili umjetničkih. Cilj oba projekta je cjelovitost. I dok je Riegerov prikaz stvaran u svrhu turističkog suvenira putnicima na linijama Lloyd Austriaco, video snimka obale se već nalazi na Internetu i svaki potencijalni putnik može jednostavno pregledavati obalu Jadrana iz bilo kojeg dijela svijeta. Godinama su Rigerove prikaze koristili nautičari kao pomoćno sredstvo u navigaciji razvedenim dijelom Jadrana, a tehnički napredak omogućuje da već sutra koristimo prikaze obale na svojim mobilnim telefonima/kompjuterima kada nam je vidljivost uskraćena, u magli ili po mraku. Kao što mi danas uspoređujemo elemente Rigerovih veduta gradova s današnjom urbanizacijom pejzaža, tako će u doba naših unuka neki hologramski snimatelji pratiti GPS tragove napravljene na današnjem snimanju.

Ako vas ovo ne privuče  na treći kat, gdje je izložba pripremljena, računajte da morate proći kroz  muzejski prostor u kojem je upravo u tijeku veličanstvena izložba pomorske tematike: Riječki torpedo, prvi na svijetu.

Udruga Obala naših unuka održala je svoju Godišnju skupštinu u utorak, 14. 12. 2010. Prisutni članovi su imali prilike upoznati rad na projektima proteklih godina. Raspravljalo se o planovima za iduću godinu. Naglasak je na daljnjem snimanju obale. Planiraju se ekološke akcije poput one na Unijama tijekom ljeta 2010. Posebnost ove skupštine je u tome da se dio održavao u prostorijama škole, a dio u konobi Ive, koja je inače točka susreta i rastanaka na brojnim putovanjima kada se ide na snimanja obale.

Sve je bilo lijepo zamišljeno. Brod Nono Rude 2 ovaj puta na raspolaganju tri tjedna uz uvjet da ga se preveze iz Zadra do Splita na Mrdulju (regata), a potom 2 tjedna do Trsta na Barkolanu. Razne posade čekaju svoje ukrcaje u određenim lukama i sve je bilo spremno za lijepe snimke obale. Čak je i vremenska prognoza bila naklonjena. Ali. Uvijek može biti nešto za pobrkati planove kada je toliko faktora o kojima ovisi snimanje. Ovaj puta je zakazala tehnika. Otkazao je laptop na kojeg snimamo. Prijatelji koji su htjeli ustupiti svoje nemaju sa odgovarajućim karakteristikama, a oni čiji odgovaraju, bili su zauzeti. Novaca za kupiti novog nema. Tako sam uspio posuditi na jedan dan u Pučišćima od profesorice informatike Klesarske škole Brač Tamare Plastić i napraviti jedan sat snimke. Toliko je stalo na njen laptop. Kormilar je bio Drago Bauk, a asistent snimanja Damir Galotović (Pulić). Ostale dane toga prvog tjedna smo proveli u lovu na lignje i jedrenju kanalom.

Ostala dva tjedna sam obilazio obalu do Trsta preko Kraljevice u isčekivanju popravka računala. I popravljen je u međuvremenu, ali tjedan dana nakon što sam se skinuo s broda. Naravno da po Murphyjevu zakonu nisam mogao do danas podignuti taj uradak na Internet zbog nekakvih problema sa serverom, bazom i sl. Kao da je mjesec dana sve bilo zamrznuto. Svejedno sam zadovoljan, jer je ukupno do sada snimljeno preko 1100 nautičkih milja obale. A već sutra putujem u Grosseto na 3. konferenciju o rekreativnim resursima obale koju organizira Univeritet na Malti. Tamo ću predstaviti ciljeve i dosege našeg projekta.

Već imamo problem gdje u blizini pronaći nesnimljenu dionicu obale. Stoga smo i ovaj tjedan smjenu posade broda Nono Rude 2 obavili u Rabu. Došli su Mate Babić, Senka Babić, Anamarija Babić, Katarina Babić i moja kćer Matea Ignatoski. Planirali smo ležernije snimanje, a ispalo je teško jedrenje. Prvo su se dva dana izmjenjivali jugo i bura, a kad smo došli do Dugog otoka nismo mogli snimati zbog jake marete. Tek smo četvrti dan snimali i to Talaščicu. A za nagradu smo se okrijepili na Kornatu u konobi Puntin. Obzirom da djeci počinje nastava naredni tjedan morali smo napraviti još jednu smjenu posade u Pakoštanama. Na brod su došli Boris Tomljanović i Boris Košuljadić kao iskusni članovi i novak Davor Žanetić. Cilj nam je bio vratiti brod u Kraljevicu do subote i usput nešto snimiti. Noćili smo na Ravi, a snimali Zverinac, Tun Veliki i Mali te jugozapadni dio otoka Molat. I pred samu primopredaju broda napravili smo krug oko Svetog Marka. Sunce je bilo dosta nisko, pa je dobro ispala zapadna snimka otoka. Nakon 3 tjedna boravka na brodu dobro mi je došao odmor, ali već me svrbi da napravim koju đitu. I naravno, pogledajte semafor! Preko 1100 nautičkih milja snimke i preko 35% zadanog cilja.

Najduži kadar može biti tako dug se ne može prikazati u komadu pa smo ga morali prekrojiti na dva dijela zbog prikazivanja. Spomenuti najduži kadar realiziran je u drugom tjednu boravka na brodu Nono Rude 2. Smjena posade bila je u Baški na Krku kada je došao Robertino Đarmati za kormilara i Martina Krstinić kao F2 majstorica. Oboje su iskusni pa trening nije bio potreben. Nakon što smo prejedrili u prvom danu do Starigrada pored Paklenice i proveli mirnu noć podno Velebita krenuo je najduži kadar. Od Starigrada do Uvale Vlaka iza Jablanca ima 48,6 nautičkih milja koje smo odradili za 7 sati manje 3 minute. I naredni dan nešto kraći put do mosta za Krk. Tih dana smo probili magičnu granicu od 1000 nautičkih milja snimke i 33% zadanog cilja. Vezani u Ičićima kod Vlade upriličili smo malo slavlje kako bi proslavili navedene uspjehe. Sutradan nas je Robertino napustio zbog radnih obaveza, ali su se na brod vratli Zoran i Senka. Iskoristili smo popodnevi maestral i noćni burin te dojedrili do Oliba. Olib smo snimili korektno i jednostavno, ali nam vrijeme drugi dan nije bilo naklonjeno za snimanje Silbe. Uz jedra i motor smo žurili prema Rabu. Slijedećeg dana trebamo zamijeniti posadu.

Zahvaljujući lokalnoj zajednici, odnosno Gradu Rabu. Lučkoj upravi grada Raba i Rapskoj plovidbi koji su svojm sredstvima pomogli da se organizira snimanje otoka Raba i okolice krenula je još jedna ekspedicija. Na brodu Nono Rude 2 posadu su činili po prvi puta Senka Tomljanović Manestar, Mirjana Josipović (prva dama) i Zoran Sušanj. Zoran je brzo naučio kako izbjegavati opasne hridi i suvereno kormilario brodom oko Raba, Prvića, Golog, Dolina i Sv. Grgura. Senka je ovladala vještinom F2. Oni koji su sudjelovali u misiji znaju što znači F2. Prva dama nam je kuhala, a ja sam se bavio snimanjem, tehnikom i instrukcijama jedrenja za početnike na brodu. Snimili smo dobar dio obale te je zadovoljstvo na brodu bilo izuzetno.

Možda ne tim redom, jer smo najprije snimili Susak i Srakane (Vele i Male) u jednom danu, a onda nam su nam trebala 3 dana za Lošinj. Zašto baš ovdje? Odgovor je jednostavan. Trenutno se na Unijama održava ekološko-artistička akcija Unije 2010. koju smo organizirali da vidimo može li se jedan otok veličine Unija očistiti od naplavnog smeća. Dok su volonteri sakupljali smeće na Unijama, mi smo snimali okolne otoke i svaku večer dolazili u uvalu Maričol, u kojoj su bili smješteni, te smo donosili hranu i opremu iz "civilizacije". Snimateljsku posadu su ovaj puta činili Predrag Domijan (ovo mu je već treće snimanje) i Srećko Marković čija je firma ovaj puta bila mecena najma brodice Nono Rude 2. Usput je Srećko obnovio znanje jedrenja i vezanja čvorova, a uputio se i u tajne snimanja video kamerom, jer foto aparatom je napunio karticu s više od 1000 slika uvala, građevina na moru, zalazaka sunca... Nadam se da će i drugi poželjeti na ovakav način doprinijeti projektu. Zato ovim putem pozivam sve zainteresirane mecene da pokušaju spojiti korisno s ugodnim. Nudi im se da sudjelovanjem u najmu broda borave na njemu dok se snima obala. Svi zainteresirani neka se slobodno jave na 098 437508 radi dogovora.

Snimati rodni grad s mora posebno je uzbudljivo. Krenuli smo iz Kraljevice zahvaljujući Tomislavu Furlanu koji je nas je svojim brodom Nono Rude 2 provezao od uvale Črešnjeva do Riječkog gata. Snimali bi možda do Preluka, ali je naoblaka i slaba kišica presudila o dužini kadra. Posadu su još činili Matea Ignatoski, Martina Krstinić, Borna Furlan i Vladimir Mrvoš. Kako je matična luka broda kojim smo snimali Kraljevica, Turistička Zajednica ovog primorskog gradića sa Robijem Krulićem na zapovjednom mostu počastila je posadu nakon snimanja ručkom. I to je način kako se pomaže projektu. Za one manje upućene, "Najdraža Rijeko" je svečana pjesma grada rijeke koje riječi je napisao Damir Badurina. Pomorac kojem je uplovljavanje u Kvarner emotivno zračilo, a prizor kojeg smo danas snimili je sigurno bio motiv za stihove pjesme.

Pet dana za deset otočića. koliko otočića jedan dan? Nekada nisu naklonjene zvijezde. Tako je ovo putovanje bilo manje uspješno, što se snimanja tiče. Dobili smo brod od Sunseila za prevest ga od Kremika u Dubrovnik i usput snimati. Ali od 5 dana koliko smo ga imali na raspolaganju samo jedan je bio dovoljno dobar za snimanje. Oblačno, kišovito i vjetrovito vrijeme pružilo nam je idealne uvijete za jedrenje. Tek jedan dan se smirilo i njega smo iskoristili za snimiti desetak otočića u blizini Lastova koji pripadaju skupini Lastovnjaka ili Donji škoji kako ih tamo zovu. Ovog puta su posadu činili Nirvana i Predrag Domijan te Milan Pavlović. Sve prekaljeni borci od prošle godine kada smo snimali po Kornatima i Cresu. Neki od njih su naročito uživali jer su prvi puta posjetili Lastovo, Elafite, svjetionik na Glavatu... Ako ništa drugo, dobro smo se izjedrili.

Prva snimka obale iz davne 2008. godine je bila od Preluka do Rabca. Onda još nismo imali HD kameru, nego smo unajmili snimatelja sa SD kamerom i mali ribarski brod. Kako sam tada nestrpljivo čekao povoljan trenutak za snimanje, dogodilo se ono što sam najmanje priželjkivao. Tijekom snimanja nebo nad Učkom se naoblačilo, pa je na snimci već nakon Opatije dominirala siva namjesto plave boje. Ta snimka je korisna jer smo crpili iskustva, ali sam želio napraviti novu snimku i to u HD rezoluciji. Došao je i taj dan. Susjed Miljenko je kupio novog "Pičuljana" od 7,2 m te je valjalo isprobati mogućnost snimanja s takvog broda. Uspjeli smo montirati kompletnu opremu i oko 11 sati krenuli od Preluka. Robertinu je to bilo prvo snimanje ove godine, a Mirko i Miljenko su otkrivali čari ovog "posla". Nakon skoro 4 sata snimanja oko Rta Sv. Juraj iza Rapca sunce je bilo prenisko i tu smo stali za ovaj dan. Kupanje i pravac Ičići, gdje nas je Vlado nahranio svježim inčunima. Lijep početak sezone snimanja. A onu snimku od prije dvije godine nisam otpisao. Sada je mogućnost usporediti kako se je mjenjala obala u samo 2 godine.

Ima jedan otok. Ima jedna špilja. Duboka je. Široka je. Našla se na putu od Dubrovnika do Kremika (Primošten). Kako sam imao kameru i opremu na brodu, ugrabio sam jedinih nekoliko sati vedrine i usnimio obalu Biševa.

Na putovanju od Dubrovnika do Kremika (Primošten), podužem transferu broda Sunsail 39 iskoristili smo priliku da obiđemo svjetionike i špilje pučinskih otoka, a sve u smislu obilježavanju trase neke buduće avanture koja se radno zove Avantura Svjetlo i tama pučinskih otoka (Light and Dark Adventure). Cilj toga takmičenja je jedriti do određene špilje. Netko od takmičara skoči u more, dopliva u špilju (ili malo zaoroni), uzme sipinu kost s brojem broda, dopliva do broda i nastave jedriti. Iato tako se dojedri pod određeni svjetionik, netko skoči u more, ispliva do obale, pretrči do svjetioniak gdje uzme galebovo pero s brojem broda i brzo se vrati na brod te nastave jedriti do cilja.

Obišli smo sve potencijalne svjetionike i špilje na tom putu. Na nekim svjetionicima smo dobro jeli, a pored nekih samo projedrili zbog jakog juga. A onda u nevjetrici nkon fine papice, pala je odluka, snimamo Biševo. Otvorilo se je nebo, zasjal osunce i kadar od preko sata bio je dovoljan da obilježimo zaista pučinski otok.

Posadu broda su ovog puta činili osim moje malenkosti, Boris Košuljandić (photo), Felix Debelić (kogo) i opet Boris, ali Tomljanović (tehnico). Osim što su materijalno pomogli ovu ekspediciju, imali su prilike naučiti nešto o jedrima. Nekoliko dana nakon, još se liječe od virusa jedrenja.

Sezona snimanja je gotova. U proteklih mjesec i nešto više dana smo pokušali snimati, ali vremenske su prilike bile takve da se ne isplati. I nekoliko dana smo čekali da stane jugo ili bura, ili da stane kiša kako bi snimili koji sat koju milju....  U dva navrata smo dobili brodove Sunsaila te od Dubrovnika do Primoštena snimili tek dio Pelješca. Ostale dane smo jedrili, istraživali, pratili nevere i skrivali se po valama. Oba puta je na brodu bio Goran Moravček koji je napravio mnogo fotografija sakralnih objekata jer mu je to struka. Čovjek istražuje sakralnu baštinu i o tome radi knjige.

Također smo dobili od kampa Šimuni na Pagu brod Gibsea 43 da snimamo i prezentiramo na Danima hrvatskog turizma u Bolu, ali niti smo snimali, niti nešto posebno u Bolu prezentirali. Prvo nas je bura prikovala na Pagu tri dana, pa smo istraživali paške konobe i lunske maslinike. Zatim smo dojurili do Brača i tu pet dana "odradili" buru u Pučišćima. Jedinog mirnog, ali oblačnog dana sam uz pomoć "dva bracanina" preselio se u Bol. Putem su oni uspješno panulali, a ja krotio vjetar. U Bolu sam umjesto prezentacije projekta na brodu imao spašavanje broda na vezu od olujnog juga. Kada se je jugo smirilo, Bol je opustio, a brod je tebalo vratiti na Pag. Dva tjedna na brodu, a niti jedan kadar obale. Ali smo zato snimili nasukani Marko Polo na Situ. Iz toga zaključujem da je sezona snimanja za ovu godinu gotova.

Zahvaljujući NCP-u koji su nam povoljno ustupili brod (Grand Soleil 40) snimali smo dva tjedna po šibenskom arhipelagu i Kornatima. Prvi tjedan je posadu činila Martina Krstinić i moja malenkost, kada smo snimali Obojan, Kakan, Žirje, Kaprije i ostale otoke šibenskog arhipelaga.
Kod snimanja Žirja pridružio nam se Goran Abramović sa svojom kćerkom kojima je to bilo nezaboravno iskustvo jer već godinama ljetuju na otoku svoga punca, a nikada nisu obišli Žirje ni Blitvenicu. Pored toga, omogućili smo im da se kupaju kraj otočića Vrtlić tj. na Kornatima. U utorak nam se pridružuju Ivana Seperić i Dominik Katić s kojima snimamo otočje šibenskog arhipelaga i otočiće ispred Jezera na Murteru. Marko Mimica svojim dolaskom upotpunjuje ekipu i snimanje Kornata započinje. U narednom tjednu su sudjelovali na snimanju Kornata i Ferenc Fruža kao i Predrag Domjan sa suprugom Nirvanom.
Nakon dva tjedna napuštamo šibenski arhipelag i selimo se u Dubrovnik. Tu nas čeka Sunsail 43 kojim plovimo do Primoštena i usput snimamo Lastovo i južnu stranu Mljeta. Ovaj put ekipu čine Iva Nimac, Aleksandra Mudrovčić, Marina Pečenko i Martina Krstinić koja ovime postaje jedan od češćih članova ekipe. Iako je putovanje bilo radno lijepo smo se proveli, naročito jer smo sreli brod riječkih momaka koji su svoje krstarenje pridružili našoj ruti i uljepšavali noći lokalnih vala.
Za nekoliko dana sve će ove snimke biti postavljene.

I drugi tjedan po dubrovačkom arhipelagu snimamo. Ovaj puta je sasvim druga ekipa, a i brod je nešto drugačiji. Sunsail je ponovo bio izdašan i ustupio odgovarajući brod za snimnje. Beneteau Oceanis 423, iako manji za 5 stopa, više odgovara potrebama snimanja. Lakše postiže zadanu brzinu od 8 čvorova, a i razmak od kabine do mjesta na kokpitu je manji pa dosežu svi kablovi koje moramo dovući.
Ekipu su ovaj puta činili Milan Pavlović i njegova supruga Aleksandra. On je doveo u ispomoć kolegu iz JGL-a Igora s djevojkom Mirnom. Svi su radili nešto na brodu. Svima njima je to bilo prvo iskustvo s ovim arhipelagom, a nekima i s životom na jedrilici. Plan je bio nešto veći od učinjenog, ali zbog raznih tehničkih problema smo zakazali, iako sam zadovoljan i ovim. Na svakom putovanju nešto od opreme otkaže i onda se rješavaju problemi u hodu. Ovog puta smo imali (ne)priliku da novi laptop za snimanje čekamo iz Zagreba 3 umjesto 1 dan. Da nije prijatelja iz prethodnih života koji su nudili i pomagali, lako se dogodilo da uopće ne snimamo ovaj tjedan.
Za sada imamo snimljenu cjelovitu obalu Dubrovačke županije od Prevlake do Rta Rukavac na Pelješcu. Također su snimljeni svi otoci Elafita, kao sjeveroistočna strana Mljeta. Nadam se da ćemo uskoro nastaviti u ovom arhipelagu kako bi završili Pelješac i Mljet.
Za koji dan ću prirediti snimke u .flv formatu tak da se i sami uvjerite što smo to snimili...

Snimamo Elafite i obalu Župe dubrovačke
Kada sam prije tjedan dana nazvao šefa Sunsaila u Dubrovniku, očekivao sam još jedan u nizu odgovora da pošaljemo dopis i čekamo iduću godinu, jer su ove već ...
Međutim trebao je samo još jedan teefonski razgovor da Kaeth kaže kako nas čeka brod u marini kraj Dubrovnka i da možemo doći snimati. U nedjelju, 19.07. smo preuzeli brod, a već u ponedjeljak bili na najjužnijoj točki hrvatske obale. Prevlaka, Rt Oštro. Kako naš kadar ovijek ide od desna ka lijevo, Rt štro je u biti mitski početak snimke Obale naših unuka.
U ovom (tjednu) snimanja ekipa je mala, ali iskusna. Robertino, Marko i Vlatko su snimali Krk i nije im ništa strano, tako da su svi radili sve. I snimali, brodili kao i opsluživali kompjuter. U pratnji je ovog puta bila Robertinova supruga s djecom, a ja sam poveo svoju mlađu kćer koja se je pokazala kao koristan član snimateljske ekipe. Gužve nije bilo na brod jer nam je Sunsail obezbijedio Beneteau Oceanis 473, 16 metara dugu jerilicu sa 4 kabinei prostranim salonom. Problem nam je predstavljala veličina broda jer oprema je prilagođena manjim brodicama, pa smo morali neke kablove produživati.
Prvog smo dana potegli od Rta Oštro do Srebrenog. Oprema nas služi besprijekorno i diskovi se pune novim materijalima. Drugog dana smo snimli Cavtaske otoke i krenuli prama Dubrovniku, ali su se navukli neki bijeli oblaci po nebu i stali smo pred samim Dubrovinkom. Ne zaslužuje biser naše obale snimku bez plavog neba. Tek smo treći dan "napali" Dubrovnik i potegli u jednom kadru skoro do Stonskog kanala. Klapa je pala u Zatonu Doli. Tada je Marko morao napustiti ekspediciju pa je Matea počela pomagati, jer za snimku je nužno bar 3 člana ekipe.
Četvrtog smo dana snimali otoke Elafitskog arhipelaga. Krenuli smo od Dakse, Grebena, pa preko Sv. Andrije do Koločepa, da bi snimateljski dio dana zaključili Lopudom. Zadnji dan smo snmili samo Šipan, ali je umor prethodnih dana bio toliko velik da smo ostatak vremena proveli na Jakljanu i Šipanu. Uostalom sutradan je Robertino trebao putovati i sigurno odvoziti do Rijeke troje djece i suprugu.
Nisam stigao izračunati koliko smo milja snimili, ali sam već sada zadovoljan. Naročito činjenicom da Sunsail prepoznaje važnost projekta i izlazi nam u susret svojim brodovima.

Mirna zora u uvali Maričol nije ličila ičemu što su najavljivali za taj dan. Jugo u vremenskim prognozama, jugo u telefonskim pozivima prijatelja i dobronamjernika. Jugo u pričama Unijaca i jahtaša u vali. U strepnji da nećemo stići snimiti Cres do kraja, odlučujemo da ne snimamo danas i Srakane, nego samo Unije i onda brzo preko do Osora po ostatak Cresa. Deset minuta nakon što smo snimali od rta Lagunji na Unijama nestade struje. Pomislio sam već da ništa od današnjeg snimanja, ali je Bobo za manje od pola sata popravio kvar i mogli smo početi snimati ispočetka. Iskoristili su neki tu stanku za kalibriranje gps plotera, a neki za kupanje u uvali Skopalj.
U jednom kadru snimimo Unije i samo na genovu odjedrimo do Osora. Vjetar južni (početak onog najavljivanog Juga) i uz pola krme Milan nas uvede pred Osor. Nismo dizali glavno jer su nam za bum vezani razni konopi koju drže tende (plahte i ručnici), ne bi li snimatelju bilo lakše u sjeni. Mogu zamisliti što prolazi kroz glavu kupača i ljudi na rivi kada vide brod čudno "okićen", s kamerom na boku, kako migolji uz obalu. Bilo bi im jasnije kad bismo imali pravu tendu, s oznakom nekog sponzora, naprimjer. U svakom slučaju, dok smo putovali, naručio sam kod Borisa Tromljanovića da mi otisne zastavu od 3 i pol metra sa oznakom site-a da se ti sretnici koji uđu u kadar mogu potražiti jednog dana na snimci obale. Primjetio sam da većina ljudi maše u kameru i nitko se do sada nije se skrivao, iako je većina kupača van naseljenog mjesta gola.
O Osoru smo se okrijepili u konobi na trgu "Tri-četri lipe" i kod prve naznake fjakitisa, čiji su se simptomi uočili kod naručivanja druge ture (pive ili pelinkovca, svejedno) Ivo je odustao i otišao se kupati. Ostatak ekipe je stoički podnio simptom koji nas prati još od Baške, ali smo ipak ne zadugo bili na poziciji za snimanje. Od Osora do rta Permat ima oko 25 nm. Kada tome dodamo još Unije, danas smo bili i više nego produktivni. Da podsjetim, ciljana količina snimanja je 30-tak nm dnevno. Ponekad ni sam ne vjerujem, ali možda ipak uspijemo, jednog dana, snimiti cijelu Obalu. U svakom slučaju, divno provedenih pet dana. Naradili smo se, snimili dobar dio obale (Cres je pao!), ali smo imali snage oprati brod u vratit ga Miljenku u boljem stanju nego smo ga preuzeli. Popis šteta ću mu ipak osobno ispostaviti. Kod poslijednjih pogleda na brod, vizuru su ukrasili oblaci s juga. Kažu da je naredna sedmica kišovita. To nam odgovara jer još nemamo "mariniziranu kantu" da obradimo filmove još u tijeku snimanja, pa će tek za koji dan doći na Web ono što smo snimili ovih dana.
Do slijedeće expedicije!

Kako je u srijedu akutni fjakitis zavladao brodom, već ranom zorom smo ustanovili da je bazna jedinica udaljena svega 43 metra od ograde broda. Ovim putem hvala Lenki što je trpila naše porive za socijalizacijom i Ljatifiju što je donio zrnce civilizacije na Unije.

FJAKA = psihofizičko stanje prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar.

Da pojasnim, jaka bura nas je prikovala cijelu srijedu u Baški, što smo iskoristili za analizu prethodnih dana i upražnjavanje fjake. A kad smo u četvrtak uz blagodati vjetra napustli bašćanski porat, krenulo je naopako. Prvo smo (sam) izgubili manicu u dubokom moru. Iako je navodno plutajuća, nismo je našli u burovitom prolazu između Baške i Prvića. Zatim smo ustanovili da nam je prazna startna  baterija, a motor ni makac. Netko se je sjetio da bi bilo dobro pogurati do prve nizbrdice. Tako i bi. Ubrzanje, ler druga i ... upali. Iz prve. Dojedrili smo na startnu poziciju, rt Tarej na Cresu i snimali skoro 40 nm bale do Osora. Kada bi tim tempom snimali, zaista bi nam trebalo manje od 100 dana, mirnih i sunčanih. Milan je donio čvrstu odluku da će jedan od svojih budućih odmora (valjda misli nakon što snimimo obalu) provesti u ovim uvalama od Beleja do Punta Križe.

U Osoru smo ugasili kameru, skuhali rižot i čekali da se most otvori. Više nije bilo vjetra da dojedrimo na Unije. Vezali se u uvali Marčelino i u mirnoj noći pješačili na drugu stranu otoka u mjesto. Valjda naviknutima na Bašku i turističku vrevu, ovde je sve bilo nekako sporo i ne baš... Par turističkih objekata ovdje živi od tri ljetna mjeseca, pa se tako i ponašaju. Ne moram objašnjavati kakva je to ponuda i koji su to osjećaji. Ali zato su ljudi divni, pozdravljaju već nakon prvog susreta (a neki i prije). Kad smo napuštali mjesto, Ljatif Nađbad nam je servirao slatku baklavu i malo osladio ugostiteljsku ponudu na Unijama, koje namjeravamo sutra snimiti, kao i ostatak Cresa. Ostvari li se taj plan, moja su očekivanja ispunjena za ovu ekspediciju u cijelosti.

I još nešto. Cijelim boravkom na Unijama Milan je nešto prigovarao o udaljenosti od mjesta, neprimjerenoj ugostiteljskoj ponudi na otoku i sl., ali kad je sjeo u kokpit i pogledao nebo, postalo mu je jasno zašto itko dolazi baš ovdje provesti noć. Nikad više zvijezda nije vidio na okupu nego sada. A da ne ispadne da ostatak posade nema svoje iskustvo koje bi podjelilo s ostatkom civilizacije, Bobo je našao koristan lijek protiv akutnog fjakitisa koji je ostavio traga u njegovom organizmu i tijekom današnjeg dana. Svako malo bi "pao u more". Ta metoda ga je održala na životu. More liječi fjaku. A tko je vidio Dalmatinca da se kupa. To je za furešte i dicu. Valjda zato i ima fjake po Dalmaciji...

Nakon kratke i ne pretjerano uzbudljive noći u Krku odjedrili smo na početnu poziciju, Rt Grote. Bila je to prilika da Milan ponovo pokaže kako mu ide kormilarenje, gdje je s lakoćom postizao i do 8 čvorova brzine. Ideja nam je bila nastaviti prijepodne snimanje istočne obale Cresa, jer nam tako odgovara zbog pozicije sunca, a oko podne, kada budemo oko Punta križe, ono će s juga biti idealno. Popodne se možemo pribiližavati Osoru dok je sunce s zapada. Ali ne. Omelo nas je jugo i kada smo prošli Plavnik za pola sata, valova i vjetra je bilo toliko da se nije dalo kvalitetno snimati. Pogasili smo instrumentalije i pomalo tužno okrenuli brod u sigurnu zavjetrinu iza rta Veli Pin na Plavniku. Bila je to prilika da Milan ponovo zakormilari pod jedrima. A onda je nastupila predstava: 6 dobrih dupina opkolilo je brod i izvodilo vratolomije pred fotoaparatima i video kamerom. Ne znam tko je više pozirao, oni u vodi ili Milan za kolom ispod punih jedara.

Kad smo se zaklonili iza Plavnika, testirali smo temperaturu mora i frižidera. U moru je toplije, ali u frižideru ima vina. I tu je u nekoj razmirici između mora i vina, kad je pao vjetar, pala oduka da se ne ide više snimati Cres (nkad ne reci nikad), već da snimimo Plavnik kada smo već ovdje. I tako bi. Jedan otok, jedan kadar, jedan sat. Ali kad smo već ovdje zašto da ne snimimo i Mali Plavnik, pa Kormate. Dalje nismo išli. Na Kormatima smo se opet kupali i posjetili koloniju galebova. Iako za većeg juga otok bude kompletno pod morskom pjenom, galebovi ljeti nađu vremena da se gnijezde.

Nije više bilo vjetra da se Milan iskazuje, pa smo uz autopilota motorirali do Baške. Iako nam je Dragan u Puntu osigurao vez, Baška je bila nekako logičan izbor, najdalja točka od prvoplaniranog Osora, 35 nm. I samo što smo se vezali, iznenađenje. Zovu jaku buru, a jaka bura je ovdje zaista jaka, Senj je preko puta...

Cijeli dan su meteorolozi govorili o jugu i kiši na Sjevernom Jadranu, a sada neka bura. Znam ja dokle je Sjeverni Jadran, ali izgleda da ciklone ne slušaju naše meteorologe. I zato se sada ljuljuškam u bašćanskom poratu dok posada spava. Ako ne stane bura, Milan će morati dokazivati svoje umjeće pod kraćenim jedrima. Možda oko Golog nema toliko bure.

Nakon niza pokušaja s manjim brodicama i nedovoljno jakim kompjuterima uspjeli smo se pokrenuti. Zahvaljujući Miljenku Vukušiću koji je prepoznao naš projekt i ustupio nam bez naknade svoju "Dea" - Gib Sea 43, otisnuli smo se u prvu pravu ovogodišnju ekspediciju. Do petka 19. lipnja muvat ćemo se oko Cresa i snimati obalu. Trenutno je na brodu ekipa u sastavu: skiper - Vlatko Ignatoski, tehnika i više od toga - Robertino Đarmati, snimatelj - Ivo Maglić i gost Milan Pavlović. Milan se vrlo brzo uklopio u projekt i već suvereno vlada kormilom i frižiderom.

Jučer smo snimili dionicu od rta Pernat kraj Valuna do rta Grota kraj mjesta Beli. To je oko 30 nm, a točno ćemo znati kada se dočepamo pravog kampa i kad obradimo snimku za Web. Noćili smo u Krku na Krku, gdje smo stigli, a kako drugačije nego na jedra. Ipak je Dea (Gib Sea 43) rasna jedrilica i odlično je podnijela 15 čvorova juga koje je puhalo u kasnim poslijepodnevnim satima. Bila je to prilika da Milan iskusi kormilo i pod jedrima, a ne samo motorom. Kao instruktor, tvrdim da će biti od njega jedriličar.

Sada smo u snimanju istočne obale Cresa, a na fotografijama se vidi kako to izgleda.

Postavili smo server na kolokaciji u Optima telekom.

Zahvaljujući nedavnim mecenama i velikoj pomoći Željka Giljanovića iz Multilinka Rijeka imamo svoj server na brzoj vezi u jedinoj hrvatskoj metropoli. Ovime se zahvaljujemo Multilinku Rijeka koji su nam ustupili zadnjih godinu dana testnu (i promotivnu) upotrebu servera. Od sada imamo apsolutnu kontrolu i odgovornost prema korisnicima Obale.

Zahvaljujući nedavnim mecenama, kupili smo svoj server (DELL PowerEdge R200). Slijedi podešavanje softwera i kolokacija "tvrdog dijela".

Danas je u emisiji More (HTV 1) prikazan prilog o našoj Udruzi i projektu, što je izazvalo nezapamćenu posjetu i naravno rušenje streaming servera. Time se ujedno ispričavamo svima koji su na nekoliko sati ostali bez mogućnosti da maksimalno koriste ove stranice, koje su ipak još uvijek u probnoj i razvojnoj fazi.

Zahvaljući Marina Punat Grupe koja nam je ustupila brod Plitka (Elan 45) sa skipperom Draganom snimili smo u samo 2 dana cijeli otok Krk. Vrijeme nem je išlo na ruku, jer samo dan poslije se digla bura, a dan ranije u kanalu je bura ograničila cestovni promet. Robertino, Marko i Vlatko su se izmjenjivali za kamerom, dok je Dragan kao pravi domorodac vješto izbjegavao sike i plićine Krčkog priobalja. Prvi dan, 27. kolovoza snimili smo dionicu od Punta do Rta Šilo odnosno mosta. Nakon nezaboravne noći u Uvali Scott gdje je Plitka sigurno privezena na hotelskoj rivi, ujutro smo jedrili do 10 sati kada je sunce postalo dovoljno visoko za nastavak snimke. Da nije došlo do prekida kod uvale Klimno bio bi to jedan od najdužih kadrova.

Nakon dugotrajne pripreme i eksperimentiranja uklopili smo osnovnu opremu za snimanje. Stigao je zahvaljajući HHI novi komplet žirostabilizatora i sada se bacamo na snimanje Obale da iskoristimo ostatak lijepog vremena prije jesenjih kiša.

Vlatko i Robertino se vratili s prvog pravog snimnja Obale. Zahvaljujući dobronamjernosti steadicam snimatelju Andrea Zoli iz Faence (it) koji nam je ustupio na tjedan dana (bez naknade) girostabilizatore uspjeli smo testirati i napraviti upotrbljive snimke obale sa broda Eva kojeg nam je ustupila ANA (bez naknade). Tom smo prilikom snimili Obalu otoka Murter, Prvić i Zlarin te kopna od Jadrije do Tisnog. Valja napomenuti da su nam u snimanju pomogli na mjestu kormilara kap. Tiho Trnovski i Paolo Pini.

Prije dva dana je osnovana je Udruga Obala naših unuka sa jedinstvenim ciljem kojeg se može proučiti iz statuta udruge:

II. CILJEVI I DJELATNOSTI KOJIMA SE OSTVARUJU CILJEVI

Članak 7.

Udruga je osnovana sa ciljem poticanja članova Udruge i drugih građana na proučavanje, vrednovanje i očuvanje ekološki i socijalno prihvatljivog korištenja Jadranskog mora, očuvanju povijesnog i kulturnog identiteta Hrvatskog primorja i razvijanju osjećaja i ljubavi prema Jadranskom moru te unaprijeđenju ekoloških, informacijskih, kulturnih, socijalnih, znanstvenih i drugih vidova vrednovanja Jadranskog mora. Ostvarivanje ciljeva iz stavka 1. ovog članka Udruga ostvaruje sljedećim djelatnostima:

• izrada filmskog zapisa Jadranske obale
• promidžba Jadranske obale putem medija (Internet, TV i sl.)
• sudjelovanje članova Udruge u događanjima i radionicama drugih udruga u Hrvatskoj i svijetu
• surađivanje i izmjenjivanje iskustava i programa sa sličnim udrugama i pojedincima u Hrvatskoj i svijetu
• obavljanje drugih poslova koji doprinose ostvarivanju ciljeva osnivanja Udruge utvrđenih ovim Statutom
• podizanje ekološke svijesti
• organiziranje susreta i ostalih oblika druženja članova i simpatizera Udruge
• razvijanje prijateljstva među članovima udruge i među srodnim udrugama

Pored djelatnosti iz stavka 2. ovog članka, Udruga može obavljati i djelatnosti kojima se stječe prihod. Djelatnosti iz stavka 2. i 3. ovoga članka Udruga može obavljati samo sukladno posebnim zakonima i drugim propisima i ne smije ih obav­ljati radi stjeca­nja dobiti za svoje članove ili treće osobe.

Cjelovit Statut udruge možete pročitati ovdje